četvrtak, 17.06.2010.
Apartman je bio upravo onakav kakav je i tražila.
Kuća na osami, dovoljno blizu mora, ali i dovoljno daleko od ljetne gužve.
Vlasnici na katu, ona dolje, s tek sedam dana slobode, odmora, bijega od vreve velegrada, mejlova, faxeva, šefova.
Ništa nije ponijela sa sobom, niti notebook, niti blackbarry, tek omalenu nokiju, s kupljenim bonom, i brojem kojeg je dala uskom krugu poznanika.
Legla ja na krevet, umorna od puta.
Nozdrvama je upijala vlastiti miris, miris tijela svoga, znoja, prolazila je prstima među nogama, preko tkanine gaćica, sve kako bi i druga svoja čula zadovoljila.
Polizala je vlastiti znoj s prstiju lagano utonuvši u san.
Ali, ne zadugo.
Probudila ju je buka koja je potjecala iz vrta.
Ustala je nevoljko da provjeti tko to njoj san remeti, i vidjela vlasnika kuće koji je kosilicom upravo danas odlučio urediti travnjak.
Rane četrdesete, kratke hlačice, znojna lica uporno je gurao tu kosilicu.
Sok, mora popiti nešto primjereno hladno, frižider tu je pri ruci, a unutra tek dostatno za jednu čašu.
Tišina.
Ah, ma da, zar već završio, pitala se ona.
Kosilica je stajala tamo sama na sred travnjaka a od gazde ni traga ni glasa.
Zaintrigirala ju je ta scena, i navukavši nešto dužu t-shirt majicu preko sebe, izašla je vani s nepopijenom časom u ruci.
Prošla je pored grilla, pa do zgrade garaže iza koje nije bilo ničega, osim polja pšenice prošaranih crvenim makovima.
Kad tamo, iza on – lagano spuštenih hlaćica s udom u ruci urinira po crvenoj zemljanoj prašini.
Pritajila se i promatrala ga, tamo malog, skrušenog u ruci, dok je žuta tekućina izlazila iz njega vani.
Tanka grančica popustila je po njenom nogom odavši mu njeno prisustvo.
Trznuo se, par kapi, naglo prekinuto uriniranje, iza čega je uslijedilo ubrzano uvlačenje unutra.
Zacrvenijela se, ali odlučila mu je prići, kako bi mu potiho rekla 'oprostite'.
On zbunjen nije ni znao što reći osim lakonskog: 'paaa, ovako u prirodi, nama muškarcima, to pruža poseban ugođaj'.
'A da ?!, nisam znala da taj ugođaj tako poseban, osjećate samo vi – muškarci' – nasmijala se.
'Ali čini mi se da ga niste baš dobro ni obrisali' – pogledavši ga zavodljivo, uzela njegove radničke rukavice, spustila ih na pod te kleknuvši na njih, zaštitila svoja nježna koljena.
Gledao ju je ne shvatajući što to ona namjerava, ali ud u njegovim gaćicama je rastao, sve dok oslobođen njenim prstima nije izašao vani.
Zatvorila je oči, nije ga dirala ničim, samo je blizu prolazila usnama, licem, nosem, osjećala njegov miris, kao mošus, pomiješan sa znojem, i drugim tjelesnim izlučevinama.
Rukama je potražila mu guzove, otvorila oči tek da se uvjeri da ju gleda dok izvlači jezik kako bi ga dodirnula na vrhu glavića.
Osjećala je u ustima gorak okus urina, i to joj je dala poticaja da ga uzme u usta, svog, da zabije prste u njegove znojnu dlakavu guzu dok ga prima do kraja.
Noktima je kružila sve bliže njegovoj maloj rupici, kao htjedući da njima uđe u njega.
On, nije želio biti miran, uhvatio ju je za glavu i davao joj ritam.
Počeo se tresti, bio je blizu, veoma blizu, uhvatio joj je čvrsto glavu i gurnuo ud do kraja u nju
Ona, skoro gušeći se, nabila mu je naglo kažiprst u uski šupak, - 'uuuuhhhhh'- u orgazmu umalo je trešnjom bacio na pod.
Zagrcnula se, ali gutala je gutala, volila je ona taj okus.
...
Pogledali su se kao dva tata dok je on zabrinuta lica izgovarao – ' Nadam se da mi se žena nije već vratila kući'.
Rekla je -'ja nikad ne nosim grudnjak', a on joj nije vjerovao, sve do prvog susreta u kafiću.
Istina, nisu to bile velike grudi, ali stajale su, i tamnina bradavica nazirala se kroz roza bluzu.
Rekla je -'iduću kavu pijemo u mome stanu, da se uvjeriš i u to kako imam vagu u dnevnome boravku a ne u kupaonici.
Igra, volio je takove igre.
I jos se jednom uvjerio u istinitost njezinih riječi.
Prostrani stan, izgradjen još u doba austro-ugarske vladavine.
Visokih stropova, ogromnih soba a male kuhinjice, ali, ona ionako rijetko kuha, a česće objeduje vani.
Rekla je – 'jel ti ugodno?' – sjedajući preko puta njega na fotelju, odjevena u smeđu dugu haljinu.
Sok je bio prigodno rashladjen, roletne spuštene kako i dolikuje sparnome ljetnome popodnevu.
Ugodna atmosfera dvoje ljudi koji se uživo susreću tek drugi puta.
Rekla je – ' evo da se uvjeriš kako ju doista i koristim, da ne stoji tu tek kao pokvareni stalak za vazu cvijeća'.
Ustala je iz fotelje i gledajući ga u oči, otkopčala haljinu koja joj je skliznula dolje.
Ostala je tek samo u jednako smeđim tangicama, izula natikače i stala na vagu.
Rekla je –' eto uvjeri se sam koliko sam teška'.
A on je u nedoumici ustao, prišao joj straga, lagano dodirnuo rukama bedra i provjerio stanje brojčanika ELMA vage.
Zadrhtala je tek kratko primjetno.
Odmaknuo se i vratio na kauč, a ona je iznova odjenula haljinu.
Ali, ovaj put sjela je do njega.
Zamjećivala se već izbočina na njegovim hlačama i u sebi je osjećao vlažnu sluz koja polako curi, izlazeći vani.
Pogledi, i prvi dodir usnama, nježno, kao nekad.
Pa polako rukom obuhvatio joj dojku jednu.
Poželio je više, ali ona je ustala, lagano mu otkopčala hlače i skinula ih dolje.
Ustati je htio, ali ga je ona odgurnula dolje i prstima pokazala mu da bude miran.
Uzela mu je nabrekao ud prstima, milovala ga, položila na svoje dojke, i igrala se njime.
Dok je to iskusnim rukama zrela žene pred pedesete činila, fiksirala ga je u oči i jezikom oblizala se, te tren ranije nego sto li ga je uzela u usta, počevši lagani felatio, igrajući se jezikom, zubima ga nježno stiskajući.
Želio je ustati, želio je osjetiti njenu vlažnost na usnama svojim ali ga je gurnula rukama natrag i pokazala s njima na usnama, 'ne – ne'.
Samo mu je pokazala na kondom, kojeg je on već imao spreman, da je vrijeme i za njega.
Opkoračivši, sjela je na njega trljajuci udom njegovim o svoje tanke, uske gaćice.
Odmaknula je tkaninu lagano na stranu kako bi mogao ući u nju.
I bio je to njen uzdah zadovoljstva.
Počela je njena igra, počela je lagano i onda sve jača i jače.
Željela je samo to, željela ga je osjetiti, i željela je da izdrži on više od nje.
Molila ga je - nemoj još.
Sad ću... željela je taj trenutak, počela se nekontrolirano tresti a on ju je zadržao rukama.
Ud je osjetio čvrstinu njene pice i tek koji trenutak nakon nje svršio je i on.
U zagrljaju, nježno šapnula mu na uho tiho –' hvala ti'.
...
Kasnije, sve je to bila klasika.
Odvela ga je do kupatila da se istušira, i promatrala ga tako do se pere stoječki.
Rekla je –' najradije bi te još jednom poželjela sada ali znam da poći moraš, da te žena kući čeka'.
Možda jednom i ja dotaknem sreću i mir, a do tog trenutka, nemir mi u sebi mira dati neće.
Možda jednom, shvatim, koliko sam griješan bio, koliko sam griješio tražeći ono malo nježnosti i ljubavi, tamo negdje sa strane, koliko povrijeđivao one bližnje.
'Za sat ljubavi, prodao bih i srce svoje' – kad budem star, sa sjetom u očima prisjećati ću se dana kada me se za čistih sat vremena životinjskog sexa plaćalo i tisuću eura.
Na kraju, iako to i nije kraj, ali crta se uvijek povući može, rezultati i nisu toliko pozitivni.
Fizički okružen ljudima, osjećaj samoće, proklete usamljenosti, ne napušta me već desetljećima.
Nekoć, ako sam smotan i nespretan, žudio za curama, ženama, danas imajući 'ono nešto', one više nedostižni predmet žudnje i nisu, ali muči me spoznaja o promašenosti, o krivim odlukama, o slabosti sebe kao osobe kada je trebalo reći odlučno 'ne', kada je trebalo nešto prekinuti.
Ovako, ide se dalje, naiđe netko, nečije usne u mraku, malo ljubavi, malo topline da bi na kraja gorčina i bol prekrila sve.
